| Subject: Predgovor Borisa Nazanskog za knjigu "Put ka vrhu" |
Author:
Arvidas Veljić
|
[
Next Thread |
Previous Thread |
Next Message |
Previous Message
]
Date Posted: 01:12:39 06/27/13 Thu
KRALJEVSTVO ZNATIŽELJNIKA
Križaljka je kraljica zagonetaka. U godini kada se službeno obilježava stota obljetnica ovoga simbola enigmatike, rečenica kojom sam počeo ovaj tekst već je nebrojeno puta ponovljena i tako će biti sve do 21. prosinca 2013. kada će reminiscencije na križaljku koju je Arthur Wynne objavio u prilogu Fun nedjeljnog izdanja New York Worlda stotinu godina ranije, kulminirati. Dakako, to će se nastaviti i poslije, s vremena na vrijeme, učestalije ili manje učestalo, a kraljica zagonetaka na tronu će ostati zauvijek. Ono, međutim, o čemu želim pisati povodom knjige Zorana Radisavljevića "Put ka vrhu" naviješteno je jednom sad već davnom konstatacijom velikoga Pavla Bogdanovića, koji je nadahnuto zaključio da - ako križaljka jest kraljica zagonetaka, a jest - onda je premetaljka svakako njezina prva dvorska dama.
Kraljevi i kraljice vladaju, ali htjeli-ne htjeli oni, bilo da su uspješni ili ne, bili omiljeni ili omraženi, ovakvi ili onakvi, žive u određenoj distanci i prema svome kraljevstvu i prema svojim podanicima. Zato se s pravom postavlja pitanje što je to i kakvo je to kraljevstvo kojim vlada kraljica zagonetaka, što to čini svijet koji se zove zagonetaštvo, odnosno enigmatika? Ključ vrata koja se otvaraju odgovoru na ovo pitanje u rukama drži prva dvorska dama, ona je zapravo spona između kraljice i njezinih podanika. Anagram ili premetaljka, naime, najraširenija je zagonetka, zagonetka poznata u svim zagonetaštvima, zagonetka koja se svojim podvrstama umrežuje u gotovo sve ostale poznate vrste, zagonetka kojom se enigmatska umješnost pretače u umjetnost.
Zagonetači križaljkaši (govorimo ovdje o najboljima) majstori su sa certifikatima virtuoznih zanatlija, vještih kombinatora, graditelja vodoravno-okomitih struktura riječi i pojmova. Oni su kraljevske sluge, poštovan i cijenjen stalež u čarobnoj zemlji Enigmiji. Zagonetači svaštari - opet, riječ je o najboljima - oni koji, doduše, sastavljaju i križaljke, ali ih otkako (sa)znaju za sebe privlače najraznolikije manifestacije igara riječima, zagonetke po sebi, sukus kreativno-umjetničkih mogućnosti što ih pruža stjecanje znanja kroz razbibrigu i oblikovanje takve edukacijske razbibrige, to su zagonetači umjetnici. Oni su vječiti putnici kroz zagonetačko kraljevstvo, vječiti otkrivači njegovih najskrivenijih zakutaka i vječiti putopisci čiji su putopisi lepeze umjetničkih zagonetaka.
Zoran Radisavljević već dugi niz godina pripada ovome tankoćutnom enigmatičarskom staležu, staležu predanih zagonetača umjetnika koji, nažalost, danas još uvijek, ponekad i ponegdje, trebaju dokazivati da njihovo umijeće nadrasta područja puke zabave i usputnoga kraćenja vremena. U tom nizu godina, izrastavši u jednog od vodećih srpskih enigmata (s mnogo širim referencijama) obogatio je zagonetaštvo (uopće, ne samo srpsko) čitavim nizom dotjeranih, brižljivo komponiranih i akribično pripremljenih zagonetaka od kojih samo probrani dio, poput kakvoga zlatnog presjeka, podastire pred nas knjigom samouvjerenog naslova Put ka vrhu.
Knjiga se sastoji od četiriju poglavlja: Zagonetke u stihu, Palindromi, Pangrami i Razno. Dajući, ne samo uvodnim dijelovima poglavljâ nego i kratkim uvodima u pojedine zagonetke kroz potrebna objašnjenja, ZORAN sve to RAZNO sadržano u svojoj knjizi pretvara i u kompendij zagonetaštva, jezgrovit i jasan tumač (svih njime obuhvaćenih) zagonetaka.
Zagonetke u stihu najbrojniji su takav minikompendij, koji i meni, koji sam ovoga trenutka u enigmatici punih četrdeset i pet godina, donosi - uz neosporno obilje onoga što bih nazvao čistim enigmatskim užitkom - čak i nekoliko noviteta ili barem zagonetaka koje dosad nisam zapazio ili, da napišem posve izravno, za koje nisam znao (padežnica, inačica sklanjaljke; sinonimka; homonimna anadiploza). Palindromi predstavljaju autora kao vrhunski artikuliranog umjetnika filigranskog usložnjavanja leksičkog materijala u konstrukcije koje, kao jezične obostranke, nisu same sebi svrhom nego, najvećim dijelom, donose vrlo suvisle sadržaje i poruke. Pangrami čine najkraće poglavlje koje sažima autorovo bavljenje sveslovnim rečenicama i registrira njegove zapažene uspjehe na tome polju. Na kraju, Razno, u zgodnoj anagramnoj korelaciji s autorovim imenom, otkriva svu razuđenost enigmatskih oblika i postupaka - od logogrifnih igara i ponavljaljki, preko skrivačica i kriptograma do lingvorame i asocijacija - čime efektno, dok se na kraljevskome dvoru uglavnom rješavaju križaljke, zaokružuje ovo zbijeno, ali sveobuhvatno putovanje ozemljem koje nastavljaju znatiželjni zaljubljenici u produhovljena pitanja i domišljate odgovore.
Boris Nazansky
[
Next Thread |
Previous Thread |
Next Message |
Previous Message
]
| |
Feedback: 